Pročitajte evanđelje: Mt 24, 37-44
Komentar na evanđeoski odlomak:
Današnjom nedjeljom započinjemo razdoblje posebnog iščekivanja. Bdjenje na koje nas Evanđelje potiče ne bi se smjelo svesti na pasivno sjedenje u samoći i čekanje. Bdjenje ima svoga smisla samo onda kada je usmjereno na Nekoga. Ono pretpostavlja da poznajemo osobu koju čekamo.
Nestrpljivost osoba koje čekaju na nekoga posebno je vidljiva na željezničkim kolodvorima ili u čekaonicama zračnih luka. U zračnim se lukama često može susresti ljude koji drže u rukama papir na kojem je ispisano ime i prezime osobe koju čekaju. Za vrijeme Došašća, a napose u njegovu drugom dijelu, liturgija donosi puno proročanstava koja govore o Isusovu dolasku, o onome što će se zbivati tijekom njegova života.
Evanđelje nas potiče na neprestanu budnost kako nam ne bi bilo ukradeno najveće blago – Isus Krist. Noine suvremenike je potop iznenadio, zapljusnulo ih je more njihovih opakih djela. Međutim, Noa je bio vjeran riječi koju je čuo od Boga i zbog toga ga nikakva katastrofa nije iznenadila.
Naše iščekivanje može poprimit različite oblike: aktivno sudjelovanje u svakoj liturgiji, češće pristupanje sakramentima, klanjanje Presvetom Oltarskomu Sakramentu, čitanje i razmatranje Svetoga pisma. Svi ovi oblici doprinose tome da u budnosti, bdjenju i prebivanju u Božjoj prisutnosti, više otkrivamo/upoznajemo
Isusovo Lice.
U konačnici, bdjenje može prerasti u sve dublju spoznaju. Spoznaja je svjesno otkrivanje Božje prisutnosti u svakom našem životnomu događaju.
Na kraju otkrivamo Lice Onoga koji nas je stvorio, stvorio iz ljubavi da bih je ja svaki dan sve više i više doživljavao,
postajao sve sretniji. U biti, bdjeti znači imati neprestano iskustvo Božje ljubavi.
***
(Izvor: Živa riječ 2016. Evanđelja s razmatranjima, Zagreb, 2015.)
