Četvrti utorak sv. Antunu predvodio vlč. Antonio Čirko

Euharistijsko slavlje četvrtog od 13 utoraka sv. Antunu 9. travnja u Župi sv. Antuna Padovanskog u Sesvetskim Selima prevodio je župnik Župe Bezgrešnog začeća BDM u Zagrebu, Malešnica-Oranice vlč. Antonio Čirko.

Naša “navigacija” prema Bogu

Uvodeći u euharistijsko slavlje vlč. Čirko je ispričao crticu s puta od Malešnice do Sesvetskih Sela o korištenju navigacije koja mu je skratila putovanje i unatoč velikoj gužvi u prometu brzo ga dovela na željeno odredište. „Ako imamo povjerenja u našu navigaciju, imamo li povjerenja u našeg dobrog Boga? Boga koji nas navigira kroz život, koji nas nadahnjuje“, pitao je okupljene vjernike pa nastavio: „Došli smo na ove utorke sv. Antunu da nekako ‘naštelamo’ našu navigaciju, da usmjerimo našu životnu navigaciju na životni put prema Bogu. Važno je da ostavimo po strani sve što nas muči, Bog čeka da mu otvorimo svoje srce i tada dolaze milosti. Osjetit ćete na kraju svete mise koji će biti duboki mir“, naglasio je.

Homilija

Na početku propovijedi vlč. Čirko je ponovio riječi iz evanđelja koje Isus govori Nikodemu „kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji tako ima biti podignut Sin Čovječji da svaki koji vjeruje, u njemu ima život vječni“, rekavši da „Isus koji je uzdignut na križ i prikovan, raširenim rukama, pun ljubavi moli: Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine! Ta gesta Isusove ljubavi i riječi ohrabruju naš vjernički život. Zato je naša snaga upravo križ. Križ nas je doveo do Uskrsa. Od samog početka kršćanstva, križ je bio znak pobjede nad grijehom i nad smrću. Za Rimljane križ je bio znak smrti i propasti, ali za prve kršćane bio je podsjetnik na Božju ljubav za njih.“

Isus nagoviješta kakvom će smrću umrijeti, ali također govori u smislu križa na koji ide radi svakog čovjeka. Križ je temelj kršćanskog života. Po ljudskom, simbol tragedije, ali nama vjernicima je izvor sigurnosti, utjehe i nade, istaknuo je.

Govoreći o sv. Antunu, vlč. Čirko je podsjetio vjernički puk da je sv. Antun često na slikama odjeven u franjevački habit, a u rukama drži svoje svetačke oznake: ljiljan, procvjetali križ, ribu, knjigu i plamen. „Taj procvjetali križ prekrasna je slika otkupljenja. Sv. Antun će reći: Kršćanin se mora osloniti na Kristov križ, kao što se putnik naslanja na svoj štap na svome dugom putu. Duboko mora usaditi u svoju pamet i u srce Kristovu muku, jer samo na tom izvoru može naći Riječ života i mira, milosti i istine.“

Pučka predaja kaže da je sv. Antun Padovanski naučio molitvu siromašnu ženu koja je tražila pomoć protiv đavolskih napasti: Evo križa Gospodnjega! Bježite neprijateljske sile! Pobijedio je lav iz plemena Judina! Korijen Davidov! Aleluja! Propovjednik je naglasio da je križ podsjetnik da će sve biti dobro. Zbog toga je važno da križ bude na istaknutom mjestu u kući, obično u dnevnom boravku gdje smo najviše zajedno. Pogled na križ donosi mir, rekao je.

U nastavku propovijedi vlč. Čirko je iznio svjedočanstvo jedne obitelji koja je od prijatelja koji nisu bili vjernici dobila veliki kip Bude. Kip su stavili na istaknuto mjesto u dnevnom boravku, ali s vremenom su osjetili nelagodu, čak i međusobne napetosti. Nisu mogli objasniti otkud taj nemir, sve dok se jednog dana čisteći kuću kip nije razbio. Shvatili su da je uzrok napetosti dolazio od poganskog kipa kojeg su podsvjesno častili jer su svakodnevno gledali u njega, a pogled odmicali od Isusa.

Potom je rekao vjernicima: „Stavimo raspelo na vidljivo mjesto u svome dnevnom boravku, imajmo ga kraj uzglavlja kao vidljivi znak Isusa Krista. Križ ima duboki smisao.“

Križ kao europska baština

„Živimo u Europi koja se naziva kršćanskom Europom. Prolazeći europskim zemljama, od sjevera prema jugu, od istoka prema zapadu, u naseljenim mjestima, na javnim površinama, na raskršćima, na grobljima stoji kršćanski znak, križ. Mnoga mjesta imaju crkvu ili crkvicu, kapelicu, svaki seoski put, gorski vrhunac ima taj isti znak, križ. To je pokazatelj da je križ značio naraštajima tijekom povijesti. Da su kroz snagu križa doživjeli Božja čuda i brigu“, pojasnio je vlč. Čirko. Dodao je zatim: „Nemojmo se čuditi što se danas žele križevi maknuti s javnih mjesta ili se već miču. Nemojmo se čuditi kad netko opsuje na javnom mjestu pa nitko ne reagira, a kad se prekrižiš pred raspelom na javnom mjestu gleda te se kao čudaka. Možda i jesmo čudaci, ali s dubokim mirom, jer imamo iskustvo živog Boga. To je naša snaga i mudrost“.

„Danas živimo u Europi koja je nekad bila kršćanska Europa, a vidimo da smo danas postali velika manjina. Želi se maknuti i okaljati duhovne vrednote, naše simbole koji hrane dušu i donese mir. Križ je kršćanima ohrabrenje i svjedočanstvo koliko nas Bog ljubi, da je umro za nas. I lažne demokracije žele uništiti dušu mnogih ljudi. Sačuvao nas Gospodin od rušitelja kulturne i duhovne baštine. Danas se kaže kako je demokracija europska baština, no vidimo da demokracija koju smo do sada poznavali polako nestaje. Rađa se nešto novo, ali stalni dio europske baštine je križ. Različiti sustavi su prolazili, ali križ je uvijek ostajao. To je Isusova riječ o nasljedovanju i nošenju križa“, rekao je vlč. Čirko.

Hrvatska i Poljska kao stupovi vjere u Europi

Osvrnuo se i na Hrvatsku koja je „ostala stup vjere u Europi, zajedno s Poljskom“, dodavši: „Zato nije čudno što se to želi uništiti. Dok je u drugim zemljama pao broj duhovnih zvanja u našoj domovini, Bogu hvala, ima zvanja, dok je u drugim zemljama pao broj ispovijedi i odlazaka na misu kod nas i dalje ljudi hrle u ispovjedaonice. Đavao želi uništiti sve što je Božje zato ustrajmo na svetoj misi, na sakramentu ispovijedi. Bog želi da nam srce bude promijenjeno svaki dan, jer kad radimo na sebi onda prepoznajemo zamke zloga. Tada prepoznajemo lažne vrednote društva. Tada prepoznajemo da trebamo osluškivati ono što je bitno“, poručio je propovjednik.

Plodovi križa

Dotaknuvši se ponovno teme križa, propovjednik je poručio: „Križ nas ohrabruje, daruje zajedništvo, okuplja nas. Znak križa nam govori da je dobro da smo okupljeni oko Isusa. Zato je važno da kao zajednica dolazimo Isusu, kao zajednica jedni drugima svjedočimo Božju ljubav. Križ nas otvora molitvi. Pred križem imamo potrebu kleknuti i sklopiti ruke, otvoriti srce. Tu je ljepota slobode. Isus zna što nam treba, ali važno je to izreći jer nema ni jedne molitve koja ne bi bila uslišana.“

„Križ je most prema vječnosti. Nitko nije bez križa. Sv. Antun nas potiče da uzmemo svoje križeve i da slijedimo Isusa prikazujući svakodnevno Bogu svoje žrtve. Kršćanski život nije nikada bez trpljenja, ali križ nas podsjeća da je Isus trpio prije nas“, rekao je propovjednik.

Zaključujući propovijed, rekao je da su ljudi hrlili sv. Antunu jer je imao oslonac u Bogu i njegove posljednje riječi bile su: „Vidim svojega Gospodina“. Prema predaji na dan njegove smrti djeca su po ulicama Padove vikala: „Umro je svetac“. „Daj Bože, kad jednog dana mi umremo, ljudi mogu reći da smo ostavili trag Božje ljubavi, a taj trag Božje ljubavi možemo ostaviti samo ako prihvatimo i svoj križ i svoju životnu situaciju, ali također na svemu Bogu zahvaljujemo. Sv. Antun je bio veliki svjedok Božje ljubav, to je zadatak i za naše živote: biti svjedok ljubavi, svjedočiti snagu križa i Božjeg milosrđa, zaključio je vlč. Čirko.

 

Jutarnju misu predvodio je župnik župa sv. Antuna Padovanskog u Čabru, sv. Andrije apostola u Tršću i sv. Vida mučenika u Prezidu iz Riječke nadbiskupije don Hrvoje Mandić. (M.R.)