Pročitajte evanđelje: Mt 3,13-17
Komentar na evanđeoski odlomak:
Krštenje nam je kao sakrament, kao obred, dano kako bismo bili sigurni da su nam grijesi koje smo počinili oduzeti, oprani s nas i da više nisu naši. Danas se krštenje, odnosno obred krštenja, događa na jedan simboličan način: dok se dijete polijeva vodom po glavi, krstitelj izgovara riječi: „Ja te krstim u Ime Oca i Sina i Duha Svetoga.” A još u srednjem vijeku obred krštenja bio je nalik ovome o kojem čitamo u današnjem Evanđelju: kandidati za krštenje
ulazili su u baptisterij i bili uranjani u vodu.
Danas nam Evanđelist pred oči stavlja kako Isus dolazi na Jordan i kako sa svom odlučnošću želi uroniti u rijeku kao što je to, prije njega, učinilo veliko mnoštvo Izraelaca tražeći očišćenje od grijeha. Nazarećanin uvjerava Ivana Krstitelja i ulazi u rijeku u kojoj njegovo tijelo oblijeva ljudski grijeh: trulež laži, smrad izdaje, prokletstva, kabanica mržnje… Isus koji je bez grijeha, ogrće se našim grijehom i uzima ga na se. Ovaj obred u vodama rijeke Jordan ne bi imao nikakvu snagu niti ikakav smisao da nije bilo smrti na Veliki petka i Isusova uskrsnuća na Veliku nedjelju.
U tomu je trenutku Isus uništio grijeh i smrt. Kada svjedočimo sakramentu krštenja, budimo svjesni da se osoba koja ga prima uranja u Kristovu smrt i uskrsnuće i da je, samo tome zahvaljujući, taj obred učinkovit. Svaki put kada stavljamo ruku u škropionicu i na tijelu činimo znak križa, podsjećamo se da samo zahvaljujući Isusovoj smrti na križu možemo bit sigurni da smo očišćeni od grijeha.
***
(Izvor: Živa riječ 2017. Evanđelja s razmatranjima, Zagreb, 2016.)
NARUČITE KNJIGU
sa svakodnevnim razmatranjima!!!
