Pročitajte evanđelje: Mt 4,12-23
Komentar na evanđeoski odlomak:
Kod svih se antičkih naroda susrećemo s mističnim značenjem svjetla, kao i s borbom svjetla i tame. Čak se javljaju različite vrste svjetlosnih pojava kojima se pripisuje sakralni značaj, a božanstvo se predstavlja kao utjelovljenje
svjetlosti.
Stoga nije bez značenja to što se već od prvih redaka Knjige Postanka Bog pokazuje kao Stvoritelj svega iz ničega. Također nas ne čudi ni da Bog na početku izgovara baš riječi: »Neka bude svjetlost!« (…) I vidje Bog da je svjetlost dobra; i rastavi Bog svjetlost od tame (Post 1, 3-4).
U svjetlu ovih iskustva možemo razmatrati značenje riječi koje nam Gospodin danas daje: Narod što je sjedio u tami svjetlost vidje veliku; onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu. Tekst današnje liturgije Božje Riječi čitamo također i na polnoćki. Prorok Izaija naviješta veliku, neopisivu radost zbog Spasiteljeva dolaska na svijet.
Ostajemo u tami sve dok nemamo Krista, dok smo daleko od njega zbog grijeha, egoizma ili slabosti ovoga svijeta.
No, kad smo s Kristom i najmanji mrak u našem srcu nestaje, naša se nutrina ispunja svjetlošću, radošću i puninom mira: Ja sam svjetlost svijeta – govori Isus. Tko ide za mnom, neće hodati u tami, nego će imati svjetlost života (Iv 8, 12).
Budimo uvijek uz Krista. Tada će svjetlost i radost biti u nama, a i u onima koji su s nama. Tada ćemo moći biti autentični kršćani, nasljedovatelji onoga koji je Svjetlo svijeta.
***
(Izvor: Živa riječ 2017. Evanđelja s razmatranjima, Zagreb, 2016.)
NARUČITE KNJIGU
sa svakodnevnim razmatranjima!!!
