***
Pročitajte evanđelje: Lk 17, 11-19
***
Komentar na evanđeoski odlomak:
Cilj života svakoga čovjeka na zemlji jest živjeti za Boga; Božja slava, a ne naša… No, nismo uvijek svjesni toga te se nakon određenoga vremena počinju javljati problemi, počinjemo pobolijevati. Najveća ljudska bolest jest oholost, taština i zaborav da sve što imamo jest Božji dar, i da to imamo zahvaljujući njemu, a ne sebi.
Od čega počinju naše izlječenja? Isus govori izliječenome: Idi! Tvoja te vjera spasila! Vjere u Isusa, u njegovu svemoć…
Dolazi mi u sjećanje iskustvo jedne žene koja je tri puta ozdravila od raka. Svaki put ju je Isus izliječio zahvaljujući žarkoj molitvi zajednice kojoj je pripadala. Već nakon prvog ozdravljenja molili su je da posvjedoči o Isusovoj moći, da proslavi Boga. No, nekako joj to nije pošlo za rukom, stvar se razvodnila, a slično je bilo i drugi put. Tek kad se treći put razboljela shvatila je što Bog želi od nje. Kada je treći put, nakon molitve, ozdravila smogla je snage da proslavi Boga, da pred liječnicima i cijelom zajednicom kojoj je pripadala posvjedoči o Isusovoj svemoći.
Kada slavu ne zadržavamo za se nego je dajemo Bogu kojemu i pripada onda ozdravljamo. Isus govori izliječenome od gube: Vjera te tvoja spasila (ozdravila); vjera u Isusa, jedinoga Spasitelja, jedinoga pravog iscjelitelja čovjeka.
Zapamtimo: uvijek i za sve zahvaljujmo Bogu, tako ćemo mu odati počast, a to će nas dovesti do potpunog zdravlja i sreće!
***
(Izvor: Živa riječ 2016. Evanđelja s razmatranjima, Zagreb, 2015.)